Zatvara se u „mali svijet“ svog atelijera. Vidovićeve slike, protiv njegove volje, putuju na 23. venecijanski bijenale. Talijanske vlasti ga kažnjavaju preseljenjem u manji stan u Ulici Maksima Gorkog (A. G. Matoša). Izlaže na Izložbi umjetnika partizana u Šibeniku i na Prvom dalmatinskom festivalu u Salnu Galić u Splitu 1945. godine.

Institut JAZU priređuje u Modernoj galeriji u Zagrebu Vidpovićevu retrospektivnu izložbu koja ne uključuje radove iz simbolističke faze (1907—1919.), a katalog nema predgovora. Vidović izlaže na 26. venecijanskom bijenalu.