Zgrada galerije

Nastanak zgrade

Nije poznato točno vrijeme izgradnje zgrade, ali je sigurno da nije postojala do 1831. godine jer je nema na katastarskoj mapi iz te godine. Nije građena iz temelja nego je nastala pregradnjom manjih srednjovjekovnih kuća koje su bile u vlasništvu trgovca Šimuna Kašića. U strukturi južnog zida, koji je izvorno bio ožbukan, mogu se uočiti tragovi dviju kuća, šire zapadne i uže istočne, a tijekom adaptacije kuće za Galeriju pronađeni su na prvom i drugom katu i ostaci romaničkih prozora.

Neko vrijeme prevladavalo je mišljenje da je kuća nastala po projektu najznačajnijeg predstavnika klasicizma u Splitu, arhitekta Vicka Andrića. Iako su nacrti za kuću pronađeni među Andrićevim spisima i nacrtima te postoje sličnosti njenog pročelja s pročeljem zgrade na Andrićevom projektu za splitsko Svratište, nema sigurnih dokaza da je Andrić projektirao i klasicističku kuću kraj Srebrnih vrata.

Premda je teško odrediti vrijeme nastanka klasicističke kuće, može se pretpostaviti da je izgrađena prije 1836. godine kada je u nju uselila Državna gimnazija. Ipak, zbunjuje podatak da je 1839. godine kuću obnavljao inženjer Ivan Lucchini. Ostaje upitno da li je Lucchini autor cijelog projekta ili je radio samo na djelomičnoj obnovi kuće.

Povijest kuće

Zgrada je, kao i klasicistička prizemnica naslonjena na vanjsku stranu istočnog zida Dioklecijanove palače, služila za potrebe Arheloškog muzeja (tada Muzeja starina) i Gimnazije. Na antičkom zidu su probijeni i otvori kroz koje se vršila komunikacija između dviju zgrada.

Kuća na Poljani kraljice Jelene udomila je Veliku gimnaziju od 1836. do 1863. godine i za to vrijeme u njoj su boravili, u svojstvu profesora ili učenika, mnogi znameniti Splićani. Tako su ovdje predavali Natko Nodilo i Šime Ljubić, a školovali se Antonio Bajamonti, Luka Botić, Antun Karlo Bakotić, Mihovil Pavlinović, Natko Nodilo, Vid Morpurgo i Juraj Plančić.

Nakon iseljenja Gimnazije zgradu koristi Arheološki muzej, a zatim i ženska pučka škola.

Kuća je dugo bila poznata kao škola na Dušicama jer se s njene jugoistočne strane do 1944. godine nalazila crkva Dobre smrti (Dušica) koja je srušena kako bi se otvorila vrata Dioklecijanove palače.

U razdoblju od 1954. do 1997. godine u njoj su se nalazile prostorije Odreda izviđača i privatni stanovi, a u prizemlju i trafostanica koja je iseljena tek 2006. godine.

U zadnjih deset godina zgrada se dva puta obnavljala. Godine 1998. započeti su radovi na adaptaciji za Turističku palaču, ali su prekinuti 2000. godine nakon čega je kuća predana Muzeju grada Splita za Galeriju Vidović.