Krajolici sjećanja

Slijedi dvorana s krajobrazima koje je Vidović slikao u razdoblju od 1941. do kraja života. Na ovim slikama Vidović ponovo koristi točkanje, ali ne ograničava paletu na nekoliko škrtih tonova. Silovitim i brzim kratkim potezima u bojama koje se kreću od muklih sivih i smeđih do smjelih crvenih, plavih, žutih i zelenih tonaliteta rastvara motiv u krhku i labilnu viziju krajolika sjećanja. Slikar reducira motiv i jedva naznačava obrise predmeta, a mrljastim ili točkastim potezima postiže površinsko jedinstvo predmeta i prostora. Pikturalna materija i prosijavanje njenih slojeva preuzimaju funkciju stvaranja specifičnog ozračja koje, iako uvijek drugačije, sliku čini Vidovićevom više od njegovog potpisa.